Pitajte me kako sam

petak, 16.03.2018.

Totalni blok. Nema inspiracije, a tako mi nedostaje pisanje.

Radim, studiram, nekad sam umorna nekad nisam. Shvatila sam da si na svijetu prepušten sam sebi i da nema ljudi kojima treba vjerovati. Svejedno nekad previše priznam. Pila bih kavu i pušila cigarete cijeli dan. To mi je najveća želja.

Ono dobro je - konačno sam postala ono što ja jesam i ljudi me sad znaju kao takvu. Nekad mi kažu " daj više budi spisateljica", "ti si baš zrela, vidi znaš ispunit uplatnicu", "nisam mislila da toliko rozog stane na jednu osobu", "nemoj gledat iduću epizodu, plakat ćeš", "točno ti stoji da pričaš o kozmetici cijeli dan... ali djeci", "točno te vidim kako uživaš u tome što radiš". I to mi je super.

Napravila sam detoksikaciju, životnu - onu od ljudi.
Nema više straha da će mi se netko rugati jer želim pomoći, jer želim nešto promijeniti. Imam s kim pričati o knjigama. Nosim odjeću koja je ranije uvijek bila "too much". Plačem na filmove i serije jer nisam bezosjećajna krava zapravo. Volim kremice i sad radim s njima po 7 sati dnevno. Radim i s klincima koji su rođeni s kromosomom viška... i nikad se nisam više smijala. I nikad nisam više ispita riješila u semestru. I da, nekome sam bitna, a taj osjećaj mi je falio.

Doduše, pomirila sam se s tim da vjerojatno moj karakter zajedno sa mnom nije baš spoj koji će nekome biti NAJbitniji, ali zasad je ok da sam bitna.
Pričam nekad sa jako dobrim prijateljem s kojim sam trebala odavno pričati.
Svi bitni konobari u mom životu su naučili da pijem kavu s medom. Ne moram više nikome naglašavati.
Imam šarenu patchwork pencil suknju koju se ne bojim nositi.
* totalni brainstorming *

Zar mi nije život super?



komentiraj (10) * ispiši * #

U 3 ujutro

petak, 03.03.2017.

"Ej..."
"Ej bok!"
"Je l' bi mogli... mi.... pričat'?"
"Haha, naravno."
"Ajde van."

"Šta ima u Zadru? Kak ti je?"
"Super, vidiš da sam rijetko doma."
"Vidim, ne prepoznajem te."
"Misliš zbog kose? Pa dugo sam već plava."
"Ma i to, ali... Baš si se... proljepšala."
"Je l' tako?"
"Dakle, ponašanjem si ostala ista."
"Znaš mene, vječni narcis."
"A faks? Kako to ide?"
"Može i bolje, ali ok je. Teže nego sam očekivala."
"Zašto?"
"Pa sjebana bolonja, sjebani sistem studiranja, sjebani predmeti... Šta je s tvojim faksom?"
"Nisam ja za to."
"A arheologija? Povijest? Engleski? Pa i KIF, ajde... Bilo što?"
"Ma ne da mi se, izgubio sam volju."
"Šteta, pametan si, mogao bi."
"A i nisam baš."
"Jesi."

"Tko bi pametan tebe ostavio?"
"Dobar argument, sviđa mi se. Samo si zaboravio spomenuti da si me i prevario. A to je još gluplji potez."
"Ja tebe prevario? Kad? S kim?"
"Prošlo je 4 godine, je l' ne misliš da je konačno vrijeme za skupiti muda i sve priznati?"
"Nisam te prevario."
"Nisi, nisi, ne. Samo ste išli trčati. Rekreacija i to..."
"Šta pričaš ti?"
"Katja."
"S njom sam bio nakon tebe. Nikad te nisam prevario."
"Dobro je, 'ajde. O čemu si htio razgovarati?"
"Nisam te prevario, napravio sam sranje, ali te nisam prevario."
"Joj ajde dosta. Reci mi o čemu moramo razgovarati."
"Nisam to napravio."

"Znaš šta mene živcira?"
"Šta?"
"Ti si vječito pričao protiv V. jer te je prevarila i nije ti rekla. Vikala sam na tebe jer si rekao da si ju izvrijeđao, još se sjećam. Je l' tebi nakon svega toga što ti je napravila nije poniženje biti isti kao ona? Ona je dobila što je htjela. Pretvorila te je u sebe. Da hoćeš malo upalit vijuge, shvatio bi da si ti nakon svega trebao njoj pokazati da si bolji od nje, a ne da si isti kao ona."
"Ali govorim ti, nisam te prevario. Išli smo trčat i to je to."
"Nebitno, i da nisi, meni si priznao da si svaku nakon nje zajebo. Zašto si to radiš?"
"Ne znam, glup sam."
"Pa mogu ti reći da i jesi. Sjebo si previše dobrih cura zbog nje, ni sam ne znaš šta si izgubio."
"To da. Na primjer tebe."
"Ponavljam, ni sam ne znaš šta si IZGUBIO."

"A šta je s onom porukom?"
"Kojom?"
"Onom ogromnom što si mi poslala. Tamo si rekla nešto što ne govori da sam te izgubio."
"Da te volim?"
"To, da."
"Haha, pa ti mene ne možeš gledat u oči ni dok ti govorim da te volim. Toliko te sram?"
"Zašto bi mene bilo sram?"
"Ljude je sram kad znaju da su nešto krivo napravili."
"Pa sjebo sam, znam. I krivo mi je zbog toga."
"I treba ti biti."

"Kad si ti postala takva?"
"Kakva?"
"Tako... ne znam... ratoborna?"
"Haha nisam ratoborna, govorim ti istinu."
"Svejedno, govoriš i da me voliš."
"Ajde se objasni. Šta hoćeš ti više?"
"Tebe."

"Ozbiljno? To je svrha ovog razgovora?"
"Znaš šta je?"
"Šta?"
"Kad sam te vidio sinoć, ostao sam ono... Votafak?! I sutra sam iš'o s T. van i hoću joj ispričat' kako si..."
"...avion. Dobro, dalje?"
"A baš si narcis, a?"
"Baš sam realna. Pričaj."
"I da, uglavnom, kako da ja sadašnjoj curi pričam kako dobro izgleda moja bivša cura? Pa ubila bi me... Kontam si kako bi bilo dobro kad bi mogao tako nešto reći curi i sjetim se da sam to mogao s tobom. Ti se nikad nisi ljutila, ti bi još i nadodala neki ljigavi "muški" komentar."
"Da sam muško, dobila bi ga."
"E, to."
"Rekla sam ti da sam ja super."
"Jesi, da. A meni treba..."
"...takav odnos s nekim."
"Zaboravio sam da ti imaš riječ za sve. I da čitaš misli."
"Hej..."
"Molim?"
"Pogledaj me. Dođi, ustani se."

"Je l' se sjećaš što sam ti napisala pri kraju one poruke?"
"Da?"
"Ne sjećaš se, je l' tako?"
"Tako je..."
"Napisala sam ti da ako nađeš neku koja te čini sretnim, da ju ne puštaš."
"Aha, sjećam se."
"Pogledaj me. Ja tebe volim. Svakim atomom svog bića. Nema toga što ja za tebe ne bih napravila. Nema osobe koju volim više nego tebe. Ti si mi prva misao ujutro, jedina tijekom dana i zadnja navečer. Nema te sile koja bi mene sprječila da dođem kad ti trebam. Nikad ti u životu ne bih poželila ništa loše jer za mene nema ljepše stvari nego kad se ti smiješ, kad si sretan... Je l' ti jasno to?"
"Je."
"E, pa baš zato... Ti sa mnom nisi sretan. Ja s tobom nisam sretna, ako gledaš s druge strane. Koliko god ja tebe voljela, koliko god ti meni nedostajao, koliko god ti meni trebaš i koliko god te ja hoću samo za sebe - mi ne možemo funkcionirat. Uostalom, ti sebe poznaš, ovo bi trajalo par mjeseci, ja bih otišla u Zadar i ti bi napravio sranje. Rekla sam ti već, stalo mi je do tebe više nego do ikoga, ali ja ne mogu ponovno prolaziti kroz istu stvar. Ona je dobra cura i stalo joj je. Budi s njom i pazi na nju. Ok?"
"Koja sam ja budala..."
"I... ako ti ikad išta bude trebalo, znaš da me možeš zvati. Uvijek. Tu sam.
"Žao mi je."
"Znam, vidi se."
"Znaš ono kako si me uvijek zajebavala da ne možeš voziti bicikl u suknji jer si dama? Ti baš jesi dama. Baš jesi."
"Mogu te nešto pitat?"
"Pitaj."
"Je l' te smijem samo jednom zagrlit?"

komentiraj (6) * ispiši * #

<< Arhiva >>